«Hvala svima koji su danas izašli i glasali, hvala svima kojima je stalo do toga u kakvoj zemlji živimo i u kakvoj zemlji ćemo živjeti i sutra. Gledajući izlaznost od otprilike 37 posto govorimo o najnižoj izlaznosti dosad na državnim referendumima, ali i jednoj od najslabijih izlaznosti na izborima – kako državnima, tako i lokalnima. Mi to tumačimo tako da građanima, njima 63 posto, ustavna zaštita prava većine koja ta prava već ima, nije tema i nije potreba. Njihove potrebe su neke druge, primjerice, obrazovanje, zaposlenje, socijalna sigurnost, upravljanje javnim dobrima, borba protiv korupcije … , ali to svakako nije dokazivanje i ustavno forsiranje braka između muškarca i žene kao životne zajednice. Dakle, svi građani koji su ostali kod kuće nisu dali podršku ovakvom forsiranju Ustava. No, u datim uvjetima bilo je malo vremena i prilika i malo institucionalnih poticaja da se građanima objasni da to što oni ne podržavaju tu inicijativu i ostaju kod kuće, znači da su dali vjetar u leđa onima koji pokušavaju nametnuti jedan partikularni isključujući preventivni napad na Ustav i njime zagarantiranu ravnopravnost ovim referendumom. Stoga, na žalost imamo situaciju da većina građana ne podržava ustavnu promjenu, ali će ona stupiti na snagu. Odnos između dvije trećine građana koji su glasali Za i jedna trećina koja je glasala PROTIV, a koji su izašli na referendum, najviše govori da u Hrvatskoj realno jedino vjerske zajednice provode odgoj za vrijednosti. Institucije, obrazovni sustav se ne bave građanskim obrazovanjem, a građani imaju potrebu za raspravama i vrijednostima i uopće nas ne čudi da je vjerska koncepcija braka sada ušla u Ustav. No, ponavljamo, tu se ne radi o većini hrvatskih građana.»
«Večeras imam podijeljene osjećaje – tužno, ali i ohrabreno. Tužno se osjećam jer je u mojoj domovini Hrvatskoj što je većina odlučila o sudbini jedne manjine, a to nije dobro. Tužno se osjećam jer je i jedna grupa ljudi izigrala demokratske procedure ove zemlje i nadam se da je ovo prvi i zadnji put da smo imali ovakvu lakrdiju od demokracije. Tužno se osjećam i jer je grupa ljudi – čiju financijsku pozadinu mi i dalje ne znamo – uspjela u Ustav ugurati odredbu o braku kao o zajednici muškarca i žene. No, istovremeno osjećam se iznimno ohrabreno što su se našoj inicijativi Građani glasaju PROTIV priključili brojni naši građani i ovim pute želi reći jedno veliko, veliko HVALA svima vama u Rijeci, Istri, Dubrovniku, hvala svim umjetnicima i znanstvenicima, medijima koji su danas ušutkani od strane inicijative «U ime obitelji» što su prepoznali njezinu opasnost za temeljna ljudska prava. Nadam se da se u mojoj zemlji više nikada neće ponoviti da zakažu institucije koje su tu da štite demokraciju ove zemlje i da je ovo bio prvi i zadnji put da se dogodilo ovo što se danas dogodilo. Stoga, od svih političkih elita, bile one sada ili u budućnosti na vlasti, da što prije učine najmanje tri stvari: prvo – da izmijene Zakon o referendumu tako da ga više nikada nitko ne izmanipulira kao što se dogodilo s ovim referendumom. Drugo – očekujem da građanski odgoj i obrazovanje zaživi u ovoj zemlji i da imamo građane i građanke koji prepoznaju što ugrožava ljudska prava i da nekom sljedećom prilikom još više ljudi bude pravovremeno alarmirano u cilju zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj. I na kraju – ono što očekujem vrlo brzo od ove Vlade jest da što prije donese Zakon o životnom partnerstvu jer je potpuno jasno da prava homoseksualnih osoba moraju biti izjednačena s pravima heteroseksualnih osoba.»