Odgovori drugoj strani

ODGOVOR UIO: Referendum ne krši ljudska prava. Upravo suprotno, referendum osnažuje sva ljudska prava sadržana u Općoj deklaraciji UN-a i Europskoj konvenciji (koje su temeljni međunarodni dokumenti o ljudskim pravima), pogotovo: “Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika”, “volja naroda je temelj državne vlasti” (Opća deklaracija, čl. 21.).

ODGOVOR GGP: Građanska inicijativa U ime obitelji u potpunosti je izmanipulirala najdemokratskiji instrument referenduma za postizanje krajnje nedemokratskog cilja – ograničavanja prava i sloboda jedne manjine. Manipulacija je evidentna i iz samog referendumskog pitanja, koje zapravo od građana traži da potvrde nešto što ionako već jest tako. Ovoj inicijativi namjera je spriječiti širenje obuhvata institucije braka i na neheteroseksualne osobe, čime se ustavom namjerava dodatno osnažiti već privilegirana pozicija većine, na štetu manjine. To otvara niz pitanja o poštivanju načela jednakopravnosti, nediskriminacije ali i suštine demokracije koja bez zaštite manjina nije ništa drugo nego totalitarizam. Ustav RH, članak 35. kaže: Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. SVI IMAJU PRAVO NA ZAŠTITU OBITELJI I OBITELJSKOG ŽIVOTA (to je osnovno pravo koje imaju i istospolni parovi). Namjera inicijative U ime obitelji da ovo pitanje iskoristi kako bi ograničila prava jedne manjine čini ovaj referendum zapravo referendumom o ljudskim pravima.Ljudska prava ne smiju biti predmetom bilo čijeg odlučivanja jer ih svi ljudi imaju samim time što su – ljudi.

ODGOVOR UIO: To nije istina.Godina 2013.je godina građana u Europskoj uniji.Referendum potiče građane da upoznaju svoja biračka prava, donesu odgovornu odluku i takosudjeluju u demokratskom životu svoje nacionalne zajednice.Istraživanja pokazuju da poštivanje prava građana da slobodno izraze što žele u društvu u kojemžive, poštujući ljudska i građanska prava svake osobe, unaprijeđuje toleranciju i sposobnostdruštva da postiže sporazume.

ODGOVOR GGP: Predstavnici/e inicijative U ime obitelji u više navrata su javno izražavali negativne stavove prema homoseksualnosti, homoseksualnim osobama, istospolnim parovima i njihovim obiteljima a referendumsko pitanje kojim nastoje uskratiti prava manjini te istospolne parove eksplicitno isključiti iz instituta braka u samom ustavu JEST HOMOFOBIJA. Homoseksualnost za predsavnike UIO nije jednako vrijedan oblik ljudske seksulnosti i osnova za partnerstvo i obitelj kao što je to heteroseksualnost a na to upućuju i slijedeće izjave:

• “Kada izjednačite istospolne zajednice vi ste brak redefinirali, vi ste ga uništili”.(dr. sc. Ivan Poljaković,UIO, tribina u Zadru, studeni 2013)
• “Ako ćete vi poistovjetiti različite stvari – to je tragedija.A jesu li iste stvari istospolna zajednica i zajednica žene i muškarca – nisu”. (Krešimir Planinić, UIO,Hrvatski radio, studeni 2013)
• “Prijedlog Zakona o životnom partnerstvu suprotan je sadržajnoj referendumskoj poruci za koju su birači prije četiri mjeseca zatražili raspisivanje referenduma”.(Željka Markić, UIO, Slobodna dalmacija, listopad 2013).

Upravo negativni stavovi o homoseksualnosti stoje u pozadini homofobnog nasilja.

ODGOVOR UIO: Da, žao nam je da se treba potrošiti toliko novaca kako bi građani natjerali počitičare da čuju što im govore.U 5.mjesecu je trenutna vlast zbog svojih uskih interesa razdvojila izbore za EU i lokalne – narazmak od tjedan dana. Tada su nam predsjednik Josipović i premijer Milanović objašnjavali dademokracija ima svoju cijenu.Slažemo se.Globus grupa (Jutarnji list) nije uplatila 600 milijuna kuna u proračun. Njihov dug, koji im aktualnavlast plaća njihovo propagandno djelovanje, pokrio bi 20 referenduma…Referendum je prvoklasan demokratski događaj. Država je dužna omogućiti svakom građaninu daostvari svoje biračko pravo.

ODGOVOR GGP: Ogromna financijska sredstva biti će utrošena na nepotrebno referendumsko pitanje jer je sve to ionako propisano u Obiteljskom zakonu. Svima je jasno da u državi u kojoj je velik broj građana na rubu egzistencije i u kojoj se svakodnevno povećava broj nezaposlenih ima bitnijih tema koje bi trebale biti u fokusu javnosti. Međutim, agresivna i manipulativna inicijativa UIO iskoristila je instrument referenduma kako bi ovu temu pretvorila u prvoklasno političko pitanje. Stoga je važno da SVI PREUZMEMO ODGOVORNOST za izgradnju tolerantne, demokratske Hrvatske te izađemo na referendum i glasamo PROTIV.

ODGOVOR UIO: Građansku inicijativu „U ime obitelji“ podržale su sve veće vjerske zajednice u Hrvatskoj, 5 parlamentarnih i 15 neparlamentanih stranaka, brojne udruge, pojedinci, obitelji, ljudi različite nacionalnosti i svjetonazora. Svima nama je zajedničko da se slažemo kako je brak životna zajednica žene i muškarca.Referendum su podržali svi oni koji smatraju da hrvatski građani imaju pravo donijeti odluku naprvom narodnom ustavotvornom referendumu.Čak je i anketa HRT-a koji aktivno sudjeluje u jednostranoj protu-referendumskoj kampanjitrenutne vlade pokazala da će 40 posto birača SDP-a zaokružiti ZA – to samo potrvrđuje kako brakkao zajednica žene i muškarca proizlazi iz vrijednosti, kulture i identiteta hrvatskog naroda.

ODGOVOR GGP: Tzv. građansku inicijativu U ime obitelji predvodi skupina međusobno dobro umreženih osoba s dugogodišnjim obiteljskim i prijateljskim vezama. Okosnicu čine obitelji Markić (Željka i Tihomir), Živković (Marije i Darka – roditelji Željke Markić i Maria Živkovića), Planinić (Krešimir i Renata), te obitelj Ilčić (Ladislav, te sestre Kristina Pavlović i Marija Ćurlin). Te četiri obitelji, zajedno s Krešimirom Miletićem, Vicom (Vincent John) Batarelom, te Stjepanom Bartulicom, djeluju putem najmanje 12 udruga odnosno građanskih inicijativa, usko povezanih s vrhom Katoličke crkve u Hrvatskoj. Njihove političke aspiracije vidljive su iz aktivnosti unutar pokreta, a kasnije stranke H-Rast (Hrvatski rast) te, nakon raskola novoosnovane stranke sličnog imena HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku. Željka Markić prva je predsjednica pokreta HRAST (Hrvatski rast) osnovanog u listopadu 2010. Pokret se registrirao kao stranka u siječnju 2011., međutim, već u srpnju 2011. došlo do raskola uslijed neuspjelog pokušaja preuzimanja Predsjedništva stranke od strane Željke Markić. Kako gđa. Markić nije uspjela zadobiti potpunu kontrolu nad Predsjedništvom, skupine oko Markić osnivaju početkom 2013. novu stranku – HRAST – Pokret za uspješnu Hrvatsku, za čijeg je predsjednika izabran Ladislav Ilčić. Istovremeno, Krešimir Miletić imenovan je za potpredsjednika.Na parlamentarnim izborima 2011. Krešimir Miletić bio je nositelj liste HRAST-a, a Ilčićeva sestra Marija Ćurlin bila je na drugom mjestu. Na osmom je mjestu bila druga Ilčićeva sestra, Kristina Pavlović, a na 14. njihov otac Marije Živković. Sam Ilčić bio je nositelj liste u 3.izbornoj jedinici. Stranka je na parlamentarnim izborima 2011. doživjela neuspjeh. Na lokalnim izborima 2013. Ilčić je izabran u Gradsko vijeće Grada Varaždina, a njegova druga sestra, Kristina Pavlović, bila je četvrta na listi za zagrebačku skupštinu ali nije prošla.

Povezanost s Katoličkom crkvom vidljiva je iz dugogodišnje aktivnosti Marija Živkovića (oca Željke Markić i Maria Živkovića) u Obiteljskom centru, usko povezanom s Katoličkom crkvom te iz njegovog članstva u Papinskom Vijeću za obitelj u Vatikanu. Vice John Batarelo obnaša dužnost Predstojnika Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije od 2010., predsjednik je udruge Vigilare, a u udruzi Centar za obnovu kulture (COK), zajedno sa Stjepanom Bartulicom izrađuje i provodi edukacijske programe za mlade konzervativce. Također katolička crkva se aktivno uključila u kampanju budući da je kardinal Josip Bozanić otvorenim pismom pozvao svećenike da informiraju i ohrabre vjernike da izađu na referendum i glasaju ZA.

ODGOVOR UIO: Slažem se s Vama. U ovoj teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj se aktualna vlast ne bavi svojim poslom već nasilnim preodgajanjem građana i ideološkim redefniranjem društva – ima jako puno problema. Mi ih ne možemo odmah sve riješiti. Ljudi nam se javljaju sa raznim, odličnim prijedlozima što se sve može napraviti za opće dobro našeg društva i naroda. No, mi prvo moramo završiti posao koji smo započeli. Redefinicija braka koju vlada i agresivne lobističke grupe nastoje provesti ugrožava ne samo zakonske stabilnosti bračne zajednice, nego i temeljnih prava građana RH, koji nisu ovlastili svoje predstavnike za takvu redefiniciju. Građani imaju pravo suvereno izraziti svoju volju putem referenduma.

ODGOVOR GGP:Trenutno ovo je jako važno pitanje iz nekoliko razloga.Hrvatska se sada nalazi u fazi govora o „zaštiti braka“, od strane „zabrinutih građana kojima je stalo do očuvanja tradicionalnih vrijednosti“. Iz slogana njihove kampanje ‘Ustav je temeljni pravni akt hrvatske države – baš zato treba štititi brak, djecu i obitelj’ sasvim je jasno da je ova retorika pokušaj obnove propale američke priče, odnosno naizgled uglađenog oblika napada na prava seksualnih manjina uvezen iz Sjedinjenih Američkih Država.

Manipulativna inicijativa s političkim aspiracijama iskoristila je instrument referenduma kako bi ovu temu pretvorila u prvoklasno političko pitanje.Odnosno, jedna minorna stranka kroz pozivanje na podršku „tradiciji“, zakamuflirana u građansku inicijativu gradi svoju političku poziciju, koristeći vlastite i resurse Katoličke crkve.

Vjerujemo da ćemo prokazivanjem svih njihovih manipulacija utjecati na građane RH, koji velikom većinom nisu za ograničavanje ničijih prava da još jedanput promisle o dalekosežnim i dugoročnim posljedicama koje bi nastupile ukoliko referendum uspije. Važno je imati na umu da, osim na prava i slobode neheteroseksualnih osoba, ovakve inicijative se u drugim država obrušavaju i na prava koja su u Hrvatskoj zasad još uvijek neupitna: pravo na razvod braka, pravo na korištenje kontracepcije, pravo na pobačaj, pravo na medicinski potpomognutu oplodnju.

ODGOVOR UIO: Životna zajednica žene i muškarca nije samo neko ime, nego životna stvarnost koju živi 1 91 8974 osoba u Hrvatskoj. Čak 90 posto očeva i majki odlučuje svoju djecu roditi u braku ili čak 90% djece u Hrvatskoj se rađa u braku.Brak ima posebnu ulogu u opstanku i razvoju svakog društva – zato treba biti pod posebnomzaštitom države.Već u Rimskom zakonu institucija braka se definira kao zajednica u kojoj semuškarac i žena ujedinjuju radi dobivanja potomstva.Kao zajednica žene i muškarca, brak imapotencijal podizanja novih naraštaja koje je društvo dužno štititi.Osim toga niti jedna kultura u povijesti čovječanstva nije izjednačila životnu zajednicu žene i muškarca s homoseksualnom vezom.

ODGOVOR GGP: Danas, u modernim društvima ljudi sami uređuju odnose unutar svojih životnih zajednica. U nekim zemljama manjina ljudi se ženi a većina živi u kohabitacijama ili obrnuto.Nuklearna građanska obitelj i model dvoroditeljskog odgoja djece – koji danas prakticiramo – uvezeni su s protestantskog Zapada te su u Hrvatskoj zaživjeli tek u socijalizmu. U RH svaki četvrti brak završava razvodom. Brak se percipira kao neka ‘idealna institucija’ što to nije u skladu s empirijskim podacima. Znamo da se mnogi brakovi razvrgavaju, da su žene u pravilu nezadovoljnije brakom, da se češće razočaraju, da je muškarcima brak važnija institucija nego ženama, jer u braku dobivaju besplatnu skrb, njegu i brigu pa rjeđe pokreću pitanje razvoda, ali ako do toga dođe, češće se i ponovo žene.

Brak predstavlja instituciju i formalno regulirani odnos dviju osoba ali brak ne možemo izjednačiti s obitelji jer bez obzira na (ne)postojanje braka, obitelj je ta koja opstaje i to obitelj u različitim ne-tradicionalnim oblicima (samohrane majke i očevi i njihova djeca, obitelji s posvojenom djecom, bake i djedovi s unučadi, izvanbračne zajednice, braća i sestre bez roditelja, pa i istospolne zajednice).

ODGOVOR UIO: Izjednačavanje braka i homoseksualne veze imalo bi za posljedicu umanjivanje temeljnih sloboda svih građana RH, izraženih u Općoj deklaraciji i Konvenciji (kao što je to primjer u drugim zemljama).

ODGOVOR GGP: Zaštiti istospolni par i obitelj ni na koji način ne može ugroziti heteroseksualni brak. Upravo suprotno, može pridonijeti demokratizaciji društva u kojem živomo i razvoju tolerancije i prihvaćanja. Zakon o istospolnim zajednicama u RH usvojen je prije više od sedam godina i ne daje istospolnim parovima praktički nikakva prava što uzrokuje diskriminaciju u svakodnevnom životu. Brak je već definiran čl. 5 Obiteljskog zakona kao „zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca“. Bilo je pokušaja da se ospori ovakvo heteronormativno definiranje braka i to od strane LGBT udruga. Početkom 2012. godine Iskorak i Kontra su Ustavnom sudu podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti Obiteljskog zakona i to upravo ovog članka 5. ali Ustavni sud se još uvijek nije očitovao po tom pitanju. Trenutno je u tijeku donošenje Zakona o registriranom partnerstvu koje se ne naziva i u pravima ne izjednačava s brakom (npr. osobama u registriranom partnerstvu neće se omogućiti usvajanje djece).

ODGOVOR UIO: U obiteljskom zakonu koji je donijela vlada Ivice Račana 2003. Godine stoji da je brak životna zajednica žene i muškarca. Ako je to tako, zašto se GONG i SDP nisu do sada bunili zbog diskriminacije Obiteljskog zakona?Prema hrvatskom Ustavu, Obiteljskom zakonu, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i Europskojkonvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda to nije ljudsko pravo. Temeljno ljudskopravo je pravo žene i muškarca da sklope brak i osnuju obitelj bez ikakvih ograničenja glede rase,nacionalnost ili vjere. Kako govore navedeni dokumenti.

ODGOVOR GGP:Brak je ljudsko pravo podložno slobodnoj procjeni države o opsegu primjene, a čija standradna primjena na razini EU ovisi o ukupnoj europskoj praksi. Međutim, Europski sud za ljudska prava, u presudama donesenim 2010. potvrdio je da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (P.B. i J.S. protiv Austrije).

Ovim prijedlogom UIO nastoji se spriječiti eventualno buduće proširenje obuhvata pravnog uređenja zajednica neheteroseksualnih osoba, što je suprotno poštivanju načela jednakopravnosti, nediskriminacije, ali i suštine demokracije, jer demokracija bez zaštite manjina uopće nije demokracija nego totalitarizam.

U temeljnim vrednotama ustavnog poretka RH (čl.3. Ustava) izričito se nabrajaju načela – sloboda, jednakost, ravnopravnost spolova i prava čovjeka, s kojima je cilj referendumske inicijative u potpunoj suprotnosti.Nadalje, pitanje je suprotno i članku 14.Ustava koji određuje zabranu diskriminacije i po “drugim osobinama“, u što svakako spada i spolna orijentacija. Konačno, čl.35 Ustava svakome „jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti“. Ovo neotuđivo pravo, koje pripada svim građanima, od države zahtijeva donošenje propisa o zaštiti obiteljskog života i istospolnih parova, jer i njihov položaj mora biti zakonski definiran. Pritom se istospolne zajednice ne moraju temeljiti na sklapanju braka, ali postoji obveza njihove zaštite.

ODGOVOR UIO: Sve više istraživanja potvrđuje da djeca odgajana u homoseksualnim vezama imaju niz poteškoća koja nemaju djeca koju odgajaju njihovi roditelji. Stoga, ne možemo eksperimentirati s djecom kako bi se homoseksulani parovi osjećali sličnije s prirodnim obiteljima. Dijete ima pravo znati tko su mu otac i majka.

ODGOVOR GGP: Rezultati različitih znanstvenih istraživanja na istospolnim i raznospolnim parovima te njihovoj djeci gdje su predmet istraživanja bili utvrđivanje njihovih razlika po nekim temeljnim pitanjima poput povezanosti djece s roditeljima, rodni identitet, seksualne preferencije, socijalno poželjno ponašanje djece, (itd.) zaključuju da nema razlika između djece iz istospolnih i raznospolnih parova, ili da djeca i roditelji imaju bolji odnos u obiteljima gdje su roditelji lezbijski par, nego heteroseksualni par. Djeca koja odrastaju sa homoseksualnim roditeljima ne razlikuju se od djece iz heteroseksualnih veza, niti će ta djeca postati homoseksualci/lezbijke. Za djecu je najvažnije da odrastaju u okruženju koje će im pružiti ljubav i podršku.

U javnim nastupima predstavnica inicijative “U ime obitelji” Željka Markić stalno se referirala na Regnerusovu studiju kojom je željela diskreditirati homoseksualne parove i izmanipulirati rezultatima istraživanja vezanim uz homoseksualne parove.Akademska i znanstvena zajednica među kojima i ugledni znanstveni časopis Social Science Research te Američka sociološka asocijacija ukazala je na ozbiljne probleme studije, a čak je i sam autor priznao da je bio nespretan u korištenju nekih termina. Regnerusovo istraživanje zapravo govori o djeci odrasloj u razorenim obiteljima, a zaključci su isti kao i kada se analiziraju heteroseksualni brakovi – da je za odgoj i odrastanje djece važna stabilna obitelj. Zanimljivo je da su ovo istraživanje dijelom financirale i pomagale dvije konzervativne institucije – Zaklada Bradley i Institut Witherspoon. Zaklada Bradley podupire ograničavanje vlasti, neokonzervativnu politiku, te desničarske vlade a Witherspoon Institut je konzervativni think-tank utemeljen na vjerskim načelima koji se snažno protivi istospolnim brakovima, istraživanju embrionalnih matičnih stanica i pobačajima.

Američka sociološka asocijacija sudski je tražila i dobila osporenje rezultata Regnerusovog istraživanja od strane Vrhovnog suda. Ovime jepotvrđena istinitost znanstvenih spoznaja, prikupljenih u posljednja tri desetljeća kroz brojne nacionalno- reprezentativne studije o djeci koja odrastaju u istospolnim obiteljima, i koja govore u prilog tome da su homoseksualni parovi jednako dobri roditelji kao i heteroseksualni.

ODGOVOR UIO: U RH na jedno dijete koje se može posvojiti čeka šest bračnih parova koji ga žele. Osim toga, centri za socijalnu skrbu u ime društva i države, u nekim određenim situacijama procjenjuju da je za djete bolje biti u domu nego kod bioloških roditelja. Budući da je u tim trenutcima u interesu djeteta. Jednako tako nije u interesu djece da ga posvojajaju homoseksualni parovi.

ODGOVOR GGP: U RH nije dozvoljeno posvajanje djece od strane homoseksualnih parova niti će to biti dozvoljeno novim prijedlogom Zakona o registriranom partnerstvu. Međutim, u zemljama u kojima postoji ta praksa, rezultati istraživanja pokazuju da djeca koja odrastaju sa homoseksualnim roditeljima ne razlikuju se od djece iz heteroseksualnih veza, niti to znači da će ta djeca posatiti homoseksualci/lezbijke. Za djecu je najvažnije da odrastaju u okruženju koje će im pružiti ljubav i podršku a to uključuje i istospolne parove.

ODGOVOR UIO: Na sve utječe ako se nezaštićena djeca zbog zakona koji dopušta posvajanje homoseksualnim parovima zatvaraju sirotišta koja zbog svojih uvjerenja kako je potrebno štititi interese djece zatvaraju vrata kako nebi davala djecu na posvajanje homoseksualnim parovima. Takvi slučajevi su već poznati u Kanadi gdje se zatvaraju katolička sirotišta.Osim toga, takve odredbe prisiljavaju državne službenike – matičare na sudjelovanje u „sklapanjubraka“ između dviju homoseksualnih osoba. Oni se u tim slučajevima neće imati pravo pozvati napriziv savjesti iako se to možda protivi njihovim uvjerenjima.Također će takve odredbe omogućiti promoviranje homoseksualnih veza i braka kroz obrazovnisustav. Kao što se već događa u nekim saveznim državama SAD-a gdje se u vrtićima čitaju bajke oljubavi između dva princa ili princeze.Utječe i na pojam očinstva i mjačinstva, jer se u tim slučajevima zahtjeva od države da se u svimslužbenim formularima i dokumentima izbace pojmovi otac i majka a uvedu roditelj 1 i roditelj 2.U državama u kojima je izdjenačena homoseksualna veza i brak, „lječenje nepolodnost“ lezbijskogpara putme umjetne oplodnje se financira iz tvog i mog poreza. Osim toga, ta djeca su od početkaosuđena na rast bez oca.Zbog želje za djecom koju homoseksualni parovi ne mogu sami imati, raste potreba za „surogatmajčinstvom“ tj. Iznajmljivanjem maternica koje nose i rađaju djecu, bogatim homoseksualnimparovima.Osim svega navedenog, to izjednačavanje u Hrvatskoj nas dovodi do zabrane življenje u skladu sasvojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima, te se ukida sloboda misli i govora pod krinkom„tolerantnog“ izjednačavanja.

ODGOVOR GGP: Nedavno američko istraživanje u 50 saveznih država u dvadesetogodišnjem periodu (1989-2009) pokazuje da na broj sklopljenih hetero brakova ne utječe legalizacija istospolnog braka ili partnerske zajednice. Rezultati pokazuju da se broj hetero brakova u saveznim državama u SAD-u ne razlikuje značajno od kada je na snazi istospolni brak (u nekim saveznim državama) u usporedbi kada istospolni brak nije na snazi. Odnosno, ne postoji veza između ostvarenja istospolnih brakova i broja sklopljenih heteroseksualnih brakova. Izvor: Dinno A, Whitney C (2013) Same Sex Marriage and the Perceived Assault on Opposite Sex Marriage. PLoS ONE 8(6): e65730. doi:10.1371/journal.pone.0065730

ODGOVOR UIO: Narodni ustavotvorni referendum je novo iskusto demokratskog života u Hrvatskoj. Građani koji su omogućili raspisivanje prvog referenduma na zahtjev birača razotkrivaju koliko je sužen prostor demokratskih sloboda u Hrvatskoj i kako aktualna vlast i dio provladinih udruga i medija zloupotrebljavaju javni prostor otežavajući biračima da donesu informiranu i slobodnu odluku o tome želi li da Ustav RH štiti brak kao zajednicu žene i muškarca.

ODGOVOR GGP: U temeljnim vrednotama ustavnog poretka RH (čl. 3. Ustava) izričito se nabrajaju načela – sloboda, jednakost, ravnopravnost spolova i prava čovjeka, s kojima je cilj referendumske inicijative u potpunoj suprotnosti.Nadalje, pitanje je suprotno i članku 14.Ustava koji određuje zabranu diskriminacije i po “drugim osobinama”, u što svakako spada i spolna orijentacija. Konačno, čl.35 Ustava svakome „jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti“. Ovo neotuđivo pravo, koje pripada svim građanima, od države zahtijeva donošenje propisa o zaštiti obiteljskog života i istospolnih parova, jer i njihov položaj mora biti zakonski definiran. Pritom se istospolne zajednice ne moraju temeljiti na sklapanju braka, ali postoji obveza njihove zaštite.

Usprkos činjenici da Ustav u nekim slučajevima omogućava drugačije davanje određenih prava građanima, na način da nemaju svi jednaka prava (npr. žene i muškarci u radnim odnosima), kada to i čini, uvijek pruža veću razina zaštite prava, a nikada tako da smanjuje prava ovisno o karakteristikama ljudi. Suprotno ovome, predložena definicija “prava na brak” predstavlja uskraćivanje prava koje se temelji na (barem) jednoj od karakteristika izričito navedenih u čl. 3. i 14. Ustava, što definiciju čini protuustavnom.